Jačina samoosvještavanja.
[Definišn tajm] Pisanje za ljude oko nas može imati različito značenje. Svi, naravno, vjerujemo Wikipediji, pa ćemo se referirati na jednu povjerljivu definiciju veoma poznate grupe autora.
- pisanje -
ljudska aktivnost kojom se na nečemu ostavlja trag u vidu
simbola iz skupa unaprijed utvrđenih znakova
Kao što je to bila tradicija na moja četiri posta na ovom blogu, trudim se da ne koristim određene 'kočnice u kreativnosti' bosanskog jezika kao izgovor. Ja sam ta koja ih ne zna ukloniti, tako da ćemo ih navesti kao 'zdravi prostor za napredak na bolje'.
Odgovor na glavno pitanje: Gdje nestade?!
Well, ljeto je prošlo na najbolji mogući način. Dane jula i augusta sam provela ustajući u 6 ujutro, jedući zdrave obroke, trenirajući, trčeći, čitajući i pokušavajući osvjestiti detalje svog života. [Chi-lajf] Nakon napornih i iscrpljujućih prvih šest mjeseci ove 2018-te, trebalo mi je vremena da se sjetim zašto svaki dan pravim jedan korak naprijed i prema čemu vučem jednu nogu za drugom.
S druge strane, septembar me je naučio kako da trčim. Kao da mi je svaki dan šaptao u uho tajne svijeta, života i življenja, a ja nisam znala kako da slušam. Istina je, um i tijelo su dio istog sistema te ih kreiramo jediničnim postupcima.
Shvatila sam neke stvari.
Shvatila sam da su persone, ličnosti i naša tijela - sastavljena od grešaka i fabričkih propusta, tako da mi moramo modifikovati vlastite fabričke modele da se prilagode nama samima. Moramo biti menadžeri i graditelji svopstvene kreacije i rezultata koji se ogledaju u nama samima.
Možda ovo sve zvuči kao nešto očigledno, no vjerujte mi, samoosvještavanje je čudo.
Počela sam gledati sebe kao projekat, te kao da je moj život niz uspona i padova na jednom investicijskom planu. Kao sama svoj investitor, moram napraviti dobru prezentaciju da se ubjedim gdje vodi budućnost i napredak, te gdje vrijedi ulagati više.
Mjeseci su prošli u razmišljanju, meditaciji, trčanju, zdravoj ishrani, mršanju, debljanju, radu i pravljenju predobrih i kardinalnih grešaka. Jednostavno - život se dešavao i živio svaki dan.
Nisam pisala.
Zašto?
Zato što na neku ruku nisam ni razmišljala.
Sada? Jednostavno. Život je okej :)
Kući - renovirali smo kuhinju i mačka (zvana Denislav) se omacila kod komšije pa konstantno imamo nove bebe mačiće (zvane "pilad"). Raspremila sam sobu na-po-kon i uživam u cijeloj organizaciji svakog segmenta cijelog prostora, kao i kreveta za relaksaciju [sa dekicom i zelenim jastukom...].
Volim ljude oko sebe [iako još uvijek radim na tome da eliminišem pijavice iz svog života], osjetim ljubav drugih ljudi na sebi, a na fakultetu treći semestar - uči se, radi se, a ja živim najdivnije dane svog iskustva u obrazovnom sistemu. Popijem par kafica sa rajom, no kao da imam hiljade tema koje bih voljela da prodiskutujem, izbacim i prokomentarišem, no nikako da se dani produže. Čitam knjige, piskaram, pravim se važna i svakim danom otkrivam novi dio sebe, svoje vrijednosti i pozitive. Dobro imam kad pa se i to stigne! :D
No, nekako, život je malo i shit. Samo malo.
Ne trčim, ne hranim se kako bih trebala i sve me moje boljkice iz prvih postova malo više bole. Nikako da 'se zakažem' na milion kontrola, te kod zubara, da odnesem stvari u kesi u ćošku sobe na hemijsko i da napišem post na ovaj ludi blog.
To su vam te dvadesete...
Ah da bio je i rođendan. Bili su to i ljudi, plesovi, izlasci, festivali i razgovori i puno, puno toga što je činilo život vrijednog... svega!