Simpatije davne dvijehiljadeiosme
Preturajući po starim stvarima u svojoj sobi, pronađoh nešto staro i vrijedno. Prvo ljubavno pismo prema meni - pjesmica mog desetogodišnjeg udvarača. Sjećam se tog dana kristalno jasno. Čekajući početak zadnjeg časa u danu u učionici engleskog jezika. Šesti razred. Mala Amela sjedi, kao i uvijek, u prvoj klupi. Dolazi crnokosi dječak i predaje mi mali zamotuljak kao da je to najveće blago koje je ikad čuvao među svojih deset prstiju.
Savijeno 4-5 puta sa naslovom: "Molim te odgovori I LOVE YOU!!!". Pored toga nacrtano malo srce sa strijelom koja prolazi kroz njega.
Čekala sam da dođem kući i pročitam ga sa mamom. Ipak nisam mogla tako nešto bitno pročitati sama u dvorištu škole. Ovo je bilo previše bitno da se olako shvati.
Požurila sam kući i pročitala svoje pismo.
"Amela
Ja te volim najviše na svijetu
to nemogu opisati ni ptice u letu!!!
za tebe bi umro i žalio nebi
a moju ljubav to spriječilo nebi!!! Da sam na kraj svijeta tebi bi došo
pa makar kilometre i kilometre prošo
Moje sunce to si ti, zar nevidiš
VOLIM TE!!! DALI BI HTJELA U VEZU!!!"
Prije deset godina ovo je bilo simpatično. Tada smo mi djeca dobili prve telefone i navikavali na koncepte telefonskih poruka, interneta, MSN-a, pa je i Facebook krenuo. Ipak smo imali stare navike druženja, igranja igrica u komšiluku, koverzacija uživo i porukica.
Ovaj dječačić je, koliko god ova pjesmica bila simpa i gramatički fluidna, napravio hrabar i veliki korak prema nečemu što je tada želio. Ovakve poteze ne viđamo puno danas, samo deset godina kasnije. Kao da smo se otuđili, prepali i povukli sami u sebe. Kao da igramo igrice za pažnju i pogled drugih ljudi. U svom svijetu interneta, silikonske ljubavi i umjetnih rečenica, izgubili smo petlju da kažemo te dvije sudbonosne riječi i da jednostavno odpjevamo svoja razmišljanja.
I sama sam kriminalac ovog zločina, te nažalost, više od jednog prekršaja. Razumijem da nas je strah. Od odgovora, pogrešnog pogleda i nevoljkih riječi. No ipak, ponekad je potrebna petlja naći momenast istaknute ludosti i bez pretjerane hrabrosti.
Moj crnokosi dječak je uradio ono o čemu ja godinama sanjam. Otišao je, pogledao svojoj prvoj ljubavi u oči, uzeo je za ruku i rekao: "Volim te!"